Kako uskladiti svoj život kao volonter s osobnim i profesionalnim životom? Neću se pretvarati da sam sve spoznao, ali uspio sam osmisliti neka načela koja mi pružaju smjernice kao volonteru, a koja bih podijelio s vama.

1. Čini što želiš činiti.

 Izbor da budeš volonter ne bi trebao biti odabran iz osjećaja dužnosti, već iz želje. Ako se nađeš da razmišljaš da „moraš“ volontirati, promisli još jednom. Volonterstvo dolazi iz bogatstva u srcu. Dolazi iz prirodne želje da se bude od koristi i da bismo svoje dodatne potencijale iskoristili za dobru svrhu. Kada dužnost, a ne želja, rukovodi tvojim volontiranjem, osjećaš se iscrpljeno i ogorčeno, i nijedno hvala neće biti dovoljno. Kada tvoje volontiranje dolazi ravno iz srca, osjećat ćeš ugodan osjećaj zadovoljstva koji ti olakšava da se raduješ danu kada će ponovo moći „dati“.

2. Čini ono u čemu si dobra/dobar ili ono što želiš naučiti.

Kada nas naši volonterski napori vode ka korištenju talenata koje uživamo koristiti, ili kad nam pomaže da naučimo nove vještine koje smo uvijek htjeli savladati, slijedit će prirodan osjećaj vrijednosti i postignuća. Ali kada se, s malo vremena koje imamo za dati, nađemo da radimo na zadacima koji nisu u skladu s našim sposobnostima, to može postati recept za frustraciju

3. Nikada ne pokušavaj nekoga spasiti.

Volontiranje s ciljem da se spasi neka organizacija, populacija ili projekt rijetko rezultiraju zadovoljavajućim iskustvom. Ako ti itko kaže da ćeš samo ti dobro učiniti taj posao, ili ako se sama/sam nađeš da si to govoriš, bolje nemoj slušati. Nijedna situacija nije toliko očajna, i okolnosti nikada nisu toliko ključne da će se svijet srušiti ako ga ti ne spasiš. Vrijedna je lekcija naučiti reći „ne“ bez obzira na moguće razočarenje koje bi drugi mogli osjećati kao posljedicu toga. Ako kažeš „da“ nečemu što ne želiš raditi, iz bilo kojeg razloga, općenito će to dovesti do razočarenja na obje strane. Ako kažeš „ne“, spasit ćeš i sebe i organizaciju od situacije koja bi mogla stvoriti zlu krv.

4. Volontiraj strateški.

Postoji mnogo inicijativa koje možemo poduzeti. Neke zahtijevaju više rada od drugih, a neke se pokažu plodonosnijima. Ako je moguće, pokušaj pronaći one projekte koji podrazumijevaju najmanje truda a najveću potencijalnu korist. Postoji ograničenje koliko teško možemo raditi kao volonteri. Radi pametnije, ne teže.

5. Kreni polako.

Možda je prekasno za neke od nas, ali najbolji način za volontiranje je početi s vrlo malim i povećati opseg našeg volontiranja postepeno. Znat ćeš da si postignula/postignuo svoju optimalnu razinu kada osjećaš da je tvoj posao kao volontera značajan, ali ti ne ometa tvoju životnu ravnotežu. Znat ćeš da si pretjerala/pretjerao ako se osjećaš iscrpljeno, ogorčeno, ljuto ili frustrirano u vezi svog volonterskog posla. Ako počneš uočavati neki od tih osjećaja, možda je došlo vrijeme da ponovo procijeniš koliko toga „daješ“.

6. Predaj baklju.

Ako si prihvatila/prihvatio sva ova načela, možeš održavati svoje volontiranje dugo vremena. Radiš na projektima koji su važni i značajni za tebe, prakticiraš i učiš nove vještine koje uživaš koristiti, isplanirala/isplanirao si svoje potencijale za najveći učinak i volontiranje ti ne izbacuje život iz ravnoteže. Čak i tada, možda će doći vrijeme kada ćeš morati predati svoje volonterski trud nekome drugome. Sasvim je prirodno da ćeš htjeti naći svog slijednika, istrenirati tu osobu, i biti joj dostupna/dostupan za pružanje savjeta po potrebi. Potrebno je isplanirati vrijeme koje će biti potrebno za tu tranziciju. Znanje da si ostavila/ostavio stvari u dobrim rukama pomoći će ti da sačuvaš zadovoljstvo koje si osjećala/osjećao tokom svog vremena.

7. Budi iskrena/iskren.

Oslikao sam vrlo lijepu sliku svega, ali kao što to mnogi od nas znaju, ne funkcioniraju stvari uvijek na taj način. Volontiranje se može pretvoriti u čudovište koje smo stvorili, koje proždire naše vrijeme i energiju, ponekad čak i ne pružajući nam zadovoljstvo spoznaje da smo napravili nešto dobro. Što da učinimo kad imamo problem s našim vlastitim dobrim namjerama? Izravna i iskrena komunikacija s onima koji su se pouzdali u nas je prvi korak. Objasni im da si možda obećala/obećao da ćeš učiniti više nego što možeš. Na temelju njihove povratne informacije, možete doći do novog dogovora, manjeg opsega, koji je usklađen s tvojim potrebama. Najgori mogući izbor je da nastaviš po istome kada je očito da se nešto treba promijeniti. Mnogi ljudi koji rade s volonterima naučili su rješavati takve situacije mnogo puta. Možda ćeš se iznenaditi koliko razgovor ide lakše nego što si to zamislila/zamislio.

Imajući na umu ovih sedam načela trebali biste moći naći način volontiranja koji zbilja za vas funkcionira.

Preuzeto sa Internet stranice: www.nitaleland.com/articles/volunteering.htm