Besplatna pravna pomoć je pravna pomoć koja se pruža bez naknade pod uvjetima određenima Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći. Vrste besplatne pravne pomoći su primarna pravna pomoć i sekundarna pravna pomoć (čl. 8. ZBPP).

Korisnici besplatne pravne pomoći su hrvatski državljani, ali i određene kategorije stranaca:

- djeca koja nemaju hrvatsko državljanstvo i zatečena su u Republici Hrvatskoj bez pratnje odrasle osobe

odgovorne prema zakonu,

- stranci na privremenom boravku pod uvjetom uzajamnosti i stranci na stalnom boravku,

- stranci pod privremenom zaštitom,

- stranci koji nezakonito borave i stranci na kratkotrajnom boravku u postupcima donošenja rješenja o

protjerivanju ili napuštanju Republike Hrvatske te

- tražitelji azila, azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom te članovi njihovih obitelji koji zakonito borave u

Republici Hrvatskoj, u postupcima u kojima im pravna pomoć nije osigurana posebnim zakonom (čl. 5.

ZBPP).

PRIMARNA PRAVNA POMOĆ

Primarnu pravnu pomoć pružaju upravna tijela, ovlaštene udruge i pravne klinike (čl. 6. st. 1. ZBPP) te su pružatelji primarne pravne pomoći kao takvi upisani u Registar pružatelja primarne pravne pomoći. Danas postoji 54 ovlaštene udruge i pravne klinike za pružanje primarne pravne pomoći. One su poimence navedene na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa, a nalaze se u Zagrebu, Dugom Selu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Tenji, Čepinu, Lovasu, Đurđevcu, Sisku, Virovitici, Bjelovaru, Vukovaru, Rijeci, Puli, Poreču, Kninu, Sinju i Splitu.

Primarna pravna pomoć obuhvaća opću pravnu informaciju, pravni savjet, sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima, Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama u skladu s međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela, zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima te pravnu pomoć u izvansudskom mirnom rješenju spora (čl. 9. ZBPP).

Primarna pravna pomoć može se pružiti u svakoj pravnoj stvari:

- ako podnositelj zahtjeva sam ne raspolaže dovoljnim znanjem i sposobnošću da svoje pravo ostvari,

- ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa

- ako podneseni zahtjev nije očito neosnovan i

- ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva (čl. 10. ZBPP).

Postupak za ostvarivanje primarne pravne pomoći pokreće se izravnim obraćanjem pružatelju primarne pravne pomoć (čl.11. ZBPP).

SEKUNDARNA PRAVNA POMOĆ

Sekundarnu pravnu pomoć pružaju odvjetnici (čl. 6. st. 2. ZBPP). Ona obuhvaća pravni savjet, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, zastupanje u sudskim postupcima, oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi (čl. 12. ZBPP), a može se odobriti:

- ako se radi o složenijem postupku,

- ako se podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam zastupati,

- ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo

ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva u skladu s posebnim pretpostavkama koje

se odnose na imovno stanje podnositelja zahtjeva,

- ako se ne radi o obijesnom parničenju (primjerice da očekivanja podnositelja zahtjeva nisu očito

nerazmjerna sa stvarnom situacijom ili da se ne radi o zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu

pomoć),

- ako u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog

namjernog davanja netočnih podataka,

- ako podnositelju zahtjeva nije osigurana pravna pomoć na temelju posebnih propisa (čl. 13. st. 1. ZBPP).

S obzirom na vrstu postupka, sekundarna pravna pomoć može se odobriti u sljedećim postupcima:

a) u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka,

b) iz radnih odnosa,

c) iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju

maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti,

d) ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja

proizlazi iz postupka za koji se može odobriti pravna pomoć,

e) mirnog rješenja spora te

f) iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba, proizlazi iz

konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva (čl. 13. st. 2. ZBPP).

Nadalje, sekundarna pravna pomoć odobrit će se ako:

- ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos

proračunske osnovice te

- ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od

60 proračunskih osnovica (čl. 14. st. 1. ZBPP).

Prema Zakonu o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu osnovica za obračun naknada i drugih primanja za 2020. godinu iznosi 3 326,00 kuna, što znači da 60 proračunskih osnovica iznosi 199 560,00 kuna.

Međutim, sekundarna pravna pomoć odobrit će se i ako nisu ispunjene navedene pretpostavke ako podnositelj zahtjeva iz objektivnih razloga ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom (čl. 14. st. 2. ZBPP). Objektivnim razlozima smatrat će se osobito postojanje izvanrednih troškova liječenja podnositelja zahtjeva ili članova kućanstva koji nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem, troškovi ortopedskih pomagala, rehabilitacije i drugih usluga koje osobama s invaliditetom nisu osigurani zdravstvenim osiguranjem, troškovi obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju, ostali troškovi nastali kao posljedica više sile (požar, potres, poplava i slično) i vlasništvo imovine koja se ne može unovčiti ili je njezino unovčenje teško provedivo (čl. 14. st. 3. ZBPP).

Sekundarna pravna pomoć odobrit će se bez utvrđivanja imovnog stanja ako je podnositelj zahtjeva:

a) dijete u postupku radi ostvarivanja prava na uzdržavanje,

b) žrtva kaznenog djela nasilja u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja je počinjenjem kaznenog

djela prouzročena,

c) osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje

prava iz sustava socijalne skrbi ili

d) osoba kojoj je korisnik prava na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i

članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (čl. 15. st. 1. ZBPP).

Također, pri utvrđivanju imovnog stanja ne uzimaju se u obzir:

– ukupni prihodi i imovina počinitelja nasilja u obitelji ako je podnositelj zahtjeva žrtva toga nasilja,

– ukupni prihodi i imovina članova kućanstva koji sudjeluju u postupku kao protivnici podnositelja zahtjeva ili

je njihov interes u suprotnosti s interesom podnositelja zahtjeva,

– dio nekretnine u kojoj živi podnositelj zahtjeva nužan za ostvarenje osnovnih životnih potreba podnositelja

zahtjeva i članova kućanstva, ako je u njegovom vlasništvu ili u vlasništvu članova kućanstva,

– vrijednost dijela nekretnine koja služi za obavljanje poslovne djelatnosti nužnog za osiguranje minimalnih

uvjeta za uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva,

– potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji smrtno stradalih zatočenih ili nestalih hrvatskih

branitelja iz Domovinskoga rata,

– doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta,

– potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda,

– i slično (čl. 15. st. 2. ZBPP).

OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA SUDSKIH PRISTROJBI TE OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA TROŠKOVA SUDSKOG POSTUPKA

Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djeluje od dana kada je upravnom tijelu podnesen zahtjev za odobravanje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije (čl. 19. st. 8. ZBPP). Iz tog razloga, podnositelj zahtjeva dužan je u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Ako je zahtjev za oslobođenje plaćanja sudskih pristojbi podnesen neposredno prije podnošenja podneska sudu, odnosno neposredno prije poduzimanje druge radnje u postupku pred sudom, prilaže se potvrda da je podnesen zahtjev za pružanje besplatne pravne pomoći. Rješenje kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi podnositelj zahtjeva dužan je dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom (čl. 21. st. 1. ZBPP). Ako podnositelj zahtjeva ne postupi na taj način, sud će provesti postupak radi naplate neplaćene sudske pristojbe prema odredbama zakona koji uređuje plaćanje sudskih pristojbi (čl. 21. st. 2. ZBPP).

Vezano uz troškove postupka:

1) ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i

naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

(čl. 23. st. 2. ZBPP),

2) ako korisnik pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna

pomoć, nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći (čl. 23. st. 3. ZBPP).

Korisnik pravne pomoći dužan je troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun:

– ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom ili

– ako mu je u postupku u kojem je pružena pravna pomoć sudskom odlukom ili nagodbom povećano imovno

stanje u opsegu u kojem ne bi ispunjavao pretpostavke za odobravanje pravne pomoći (čl. 24. st. 1. ZBPP).

U svakom od tih slučajeva, korisnik pravne pomoći dužan je u roku od 15 dana od dana primitka naknade troškova postupka, odnosno povećanja imovnog stanja vratiti troškove pravne pomoći u državni proračun. Ako to ne učini u roku, upravno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će mu naložiti ispunjenje obveze plaćanja u roku od 15 dana (čl. 24. st. 2. ZBPP).

Također, ako su korisniku isplaćena sredstva za troškove pravne pomoći za koju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke ili je njihovo postojanje naknadno prestalo, korisnik je dužan vratiti u državni proračun iznos troškova i zatezne kamate na taj iznos (čl. 25. st. 1. ZBPP).

PODNOŠENJE ZAHTJEVA I POSTUPAK ODOBRAVANJA SEKUNDARNE PRAVNE POMOĆI

Postupak za odobravanje besplatne pravne pomoći pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu (čl. 16. st. 1. ZBPP). Nadležno upravno tijelo je upravno tijelo na području čije teritorijalne nadležnosti podnositelj zahtjeva ima prebivalište ili boravište. Tako primjerice, stanovnici Grada Zagreba zahtjev mogu podnijeti na adresu Zapoljska 1 (PU Peščenica). U županijama Bjelovarsko-bilogorskoj, Istarskoj, Karlovačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Međimurskoj, Požeško-slavonskoj, Sisačko-moslavačkoj, Šibensko-kninskoj te Varaždinskoj zahtjev se može podnijeti upravnom tijelu u gradu sjedištu županije. U ostalim županijama, osim upravnom tijelu u gradu u sjedištu županije, zahtjev se može podnijeti i u tijelima izdvojenih mjesta rada u drugim većim gradovima tih županija.

Na zahtjev i rješenje upravnog tijela o zahtjevu ne plaćaju se upravne pristojbe (čl. 16. st. 5. ZBPP), a upravno tijelo je dužno odlučiti o zahtjevu u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva (čl. 17. st. 2. ZBPP) ili kraće podnositelju zahtjeva teče rok protekom kojeg bi izgubio pravo na poduzimanje radnje zbog koje je podnesen zahtjev (čl. 17. st. 3. ZBPP).

Zahtjev se podnosi na obrascu koji se može naći na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa te u nadležnim tijelima kojima se zahtjev podnosi. Uz zahtjev prilaže se izjava koja se također može naći na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa te u nadležnim tijelima kojima se zahtjev podnosi. Izjavom podnositelj zahtjeva potvrđuje pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da su svi podaci navedeni u zahtjevu točni te da dopušta Uredu državne uprave kojem je zahtjev podnesen da izvrši uvid u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini podnositelja zahtjeva.

U slučaju da je pravna pomoć potrebna maloljetniku ili osobi koja je lišena poslovne sposobnosti zahtjev u njezino ime podnosi zakonski zastupnik ili staratelj. Tada je potrebno ispuniti i dio obrasca zahtjeva o osobnim podacima zakonskog zastupnika ili staratelja.

Sekundarna pravna pomoć može se odobriti u punom ili djelomičnom opsegu (čl. 19. st. 1. ZBPP).

U punom opsegu odobrit će se:

a) ako je podnositelj zahtjeva korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno

ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, odnosno pravo na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih

branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ili

b) ako ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva iznose 50% ili manje po članu kućanstva mjesečnog

iznosa proračunske osnovice (čl. 19. st. 3. ZBPP).

Ako je pravna pomoć odobrena u smanjenom opsegu, razliku do punog iznosa nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika nadoknađuje korisnik sekundarne pravne pomoći (čl. 19. st. 5. ZBPP).

Od samog začetka Pravne klinike na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ideja je bila ostvarivanje suradnje s pravnim klinikama diljem Europe, u nadi da ćemo prikupiti dobre ideje i primjere, ostvariti kvalitetnu suradnju i razmjenu informacija. U sklopu jedne od takvih suradnji, Pravna klinika se povezala s norveškom pravnom klinikom, Iuss Buss, koju smo posjetili u listopadu 2012. godine. Iuss Buss je počeo sa svojim djelovanje još davne 1971. godine i od onda ostvaruje znatne uspjehe na polju pružanja besplatne pravne pomoći u Norveškoj. Za razliku od naše pravne klinike, gdje studenti isključivo volontiraju, norveški studenti prava uzimaju slobodnu akademsku godinu za rad u klinici s punom radnom vremenom, za koji su i plaćeni.

Cilj norveških studenata, koji rade u klinici, je pomoći ljudima slabijeg imovinskog stanja, a koji ipak ne spadaju skupinu socijalno ugroženih osoba pa se time ne mogu kvalificirati za besplatnu pravnu pomoć, u pitanjima iz obiteljskog, ovršnog, kaznenog, radnog, socijalnog i imigracijskog prava.

Prvi dan našega posjeta posjetili smo zatvor otvorenog tipa Krokserud Fengsel. Članovi Iuss Bussa, među ostalim, pomažu zatvorenicima u reprogramiranju njihovih dugova.  Po ulasku u zatvor, dočekani smo s 'Dobar dan i dobrodošli' od strane jednog od zatvorenika. U razgovoru s gospodinom smo saznali zanimljive podatke o svakodnevnom funkcioniranju zatvora. Zatvorski sustav u Norveškoj baziran je na spriječavanju daljnjeg počinjenja kaznenih djela. Zatvorenici, koji izdržavaju maksimalne kazne zatvora, provedu prvih 15 godina na izdržavanju u zatvoru zatvorenog tipa, nakon čega, povodom dobrog vladanja, imaju mogućnost zadnjih pet godina kazne premještaja u zatvor otvorenog tipa. Zatvori otvorenog tipa zamišljeni su kao prijelazni tipovi zatvora koji zatvorenike pripremaju na trenutak ponovne reintegracije u društvo. Zatvorenici, ili rade  u zatvoru, za što dobivaju dnevni minimalac od države, ili imaju mogućnost tražiti zaposlenje van zatvora, u tom slučaju su obvezni zatvoru plaćati svojevrsnu najamninu za smještaj. Zatvorenici koji ostanu raditi u zatvoru se bave raznim aktivnostima, od kuhanja, spremanja, izrade najmještaja, neki od njih čak imaju priliku treniranja pasa tragača na mine. Cijela filozofija norveških zatvora temelji se na principu 'Što daš, to i dobiješ' – zatvorski sustav ima povjerenja u zatvorenike, dok oni imaju povjerenja u zatvorski sustav.

Drugi dan našega posjeta počeo je sa kratkim upoznavanjem sa radom Iuss Buss-a, a nastavio se posjetom udruzi Gatejuristen („ulični odvjetnik“). Udruga je osnovana 2004. sa ciljem pružanja besplatne pravne pomoći sadašnjim i bivšim ovisnicima o drogama. Isti dan je hrvatska delegacija studenata kliničara održala jako dobro primljenu prezentaciju rada naših kliničara u sklopu projekata vanjskih klinika. Riječ je o svojevrsnom outreach projektu, kojim se klinika trudi pružiti pravnu pomoć i ljudima izvan Zagreba. Zahvaljujući donaciji norveške ambasade, Pravnoj klinici se pružila mogućnost osmisliti i realizirati projekte posjeta čak deset hrvatskih gradovima, u kojima od rujna jedan put mjesečno pruža usluge besplatne prave pomoći. Također, potaknuti suradnjom sa Knjižnicama grada Zagreba u sklopu projekta 'Knjigom do krova', naša klinika pruža pravnu i nerijetko socijalnu pomoć beskućnicima. Polje našeg djelovanja širi se i na informiranje pacijenata o njihovim pravima u odnosu na liječenje i medicinske institucije. Unatoč činjenici što Hrvatska nema velikih problema sa imigrantima, kao na primjer zemlje Europske Unije, Pravna klinika unutar posebne grupe pomaže i strancima te tražiteljima azila. Prezentacija je dobila brojne pohvale, naročito iz razloga što su svi ti projekti realizirani u jako kratkom roku.

Treći dan dobili smo priliku svjedočiti radu u grupama norveških kliničara. Razlike u metodologiji rada postoje, naročito ako se uzme u obzir da naša klinika ukupno broji oko 100 kliničara i studentskih mentora te 15 akademskih metora, dok Iuss Buss ukupno broji 20 kliničara u punom radnom vremenu, 10 studentskih mentora u pola radnog vremena te jednog akademskog mentora. Značajnu pomoć kliničarima pružaju i bivši kliničari, koje kontaktiraju ukoliko naiđu na složeniji pravni problem s kojim se prije nisu susreli i nisu sigurni u rješenje, a tek ukoliko ni oni ne mogu pomoći kontaktiraju akademskog mentora. Konačni produkt rada je savjet dan od samih studenata te kontroliran od strane grupe u kojoj student djeluje. Veliki je naglasak na grupnom radu, koji čini okosnicu djelovanja Iuss Buss-a, sa strogo određenim formalnim procedurama. Također, norveški kliničari su ovlašteni zastupati stranke u sudskim postupcima, što u Hrvatskoj nije slučaj. Radni dio dana smo završili razmjenom iskustava kroz prezentiranje najzanimljivijih slučajeva s kojima se naša klinika susrela. Usporedom hrvatskoj i norveškog prava tražili smo komparativna rješenja navedenih problema.

Zadnji dan našeg boravka u Oslu imali smo više predavanja sa zajedničkim nazivnikom pružanja beplatne pravne pomoći. Počeli smo s predavanjem predstavnice državne uprave, nastavili sa posjetima Odvjetničkoj komori i udruzi JURK, a završili smo sa posjetom državnom uredu za pružanje besplatne pravne pomoći.

Iako Norveška slovi kao jedna od najbogatijih europskih zemalja, treba napomenuti da je to i zemlja velikih socijalnih razlika. Posjetom raznim pravnim institucijama i udrugama nameće se zaključak da je u Norveškoj socijalna osjetljivost na visokoj razini. Unatoč trenutačnoj krizi, to je primjer, koji bi Hrvatska trebala slijediti.

Kata Vlahov i Tadijana Vukušić

Ponedjeljak 24.10.2011. - Posjet Nacionalnom Pro Bono Centru u Londonu

Nakon obilnog engleskog doručka u hotelu, uputili smo se u Nacionalni Pro Bono Centar, smješten u tzv. 'Law district' Londona. Uz toplu dobrodošlicu gospodina Martina Cutrisa,  krenuli smo upoznavati pro bono rad u Velikoj Britaniji. Vezano uz spomenuto predavanje, predstavljen nam je rad pravne klinike Strathclyde od strane studenta nagrađenog kao najboljeg studenta kliničara 2010., mladog gospodina Alasdaira Stewarta.

Nacionalni pro bono centar sastoji se od tri različite krovne organizacije koje pokrivaju pro bono rad od strane 'solicitora' (LawWorks) zatim 'barristera' (Bar Pro Bono Unit) te na kraju 'legal executivesa' (ILEX), sukladno britanskoj podjeli pravne profesije.

Od pravne klinike u Strathclydeu naučili smo kako najefektivnijie 'vrbovati' nove studente za rad u Klinici. Također, zanimljivo je da njihovi kliničari kreću u pro bono rad već od prve godine fakultetskog obrazovanja.

Ručkom nas je počastio barrister, gospodin Bruce Carr koji je član Middle Temple Inna (jedog od četiri londonska Inna) te nas je proveo kroz prostorije Royal Courts of Justice u Londonu. Razgovor je bio usmjeren na pravosuđe u Hrvatskoj te smo pokušali usporediti naš i britanski sustav pro bono rada.

U popodnevnim satima, vratili smo se u Nacionalni Pro Bono Centar gdje smo prezentirali rad naše Klinike te ga usporedili s radom kllinike Strathclyde, jedne od najboljih klinika u Škotskoj.

Utorak,  25.10.2011. - Posjet Sveučilištu Northumbria u Newcastleu.

Nakon trosatnog  putovanja vlakom na sjever Engleske, stigli smo na jedno od dva sveučilišta u Newcastleu, Northumbria University. Dočekao nas je prodekan Johnny Hall, koji također sudjeluje u radu Student Law Officea (SLO) kao mentor građanske grupe. Nakon sastanka s osobljem SLO-a, razgledali smo zgrade fakulteta. Stara tek nekoliko godina, zgrada je opremljena najnovijom tehnologijom te prilagođena suvremenom načinu fakultetskog obrazovanja i života. Posebno nas se, kao studente prava, dojmila dvorana koja je uređena kao engleska sudnica u kojoj studenti simuliraju suđenja kao dio praktičnog obrazovanja.

Sudjelovali smo na redovitom predavanju studenata četvrte godine pravnog fakulteta pod vodstvom dekana Kevina Kerrigana koji je također uključen u rad Student Law Officea. Na tom predavanju predstavili smo rad naše klinike te usporedili glavne ciljeve svake od klinika. Najveća razlika pokazala se u sljedećem - dok je njihova klinika pretežito usmjerena na obrazovanje studenata te je u tom pravcu osmišljen i cijeli koncept rada njihovog Ureda, naša se Klinika pokazala ipak više socijalno orijentirana.

Kasnije poslijepodne upoznali smo studente kliničare s kojima smo razgovarali o njihovom načinu rada i obrade predmeta te smo taj razgovor nastavili na večeri organiziranoj u jednom od newcastleskih restorana.

Srijeda, 26.10.2011. - Northumbria University, Student Law Office

Cijeli dan proveli smo u razgovoru sa studentima i njihovim mentorima, prisustvovali smo njihovim sastancima Grupa koje oni nazivaju 'Firms' te ih održavaju jednom tjedno kako bi razgovarali o predmetima s kojima se bave. Također važna razlika našeg i njihovog rada leži u činjenici što su oni, zbog samog britanskog pravosudnog sistema, ovlašteni zastupati stranke pred sudom u određenim predmetima i područjima prava.

Izmijenili smo iskustva o različitim planovima i projektima te su nas kao Klinika s dvadesetogodišnjim iskustvom uputili kako se najbolje postaviti u važnim pitanjima u radu Klinike.

Četvrtak, 27.10.2011. - Posjet Sveučilištu Manchester, Legal Advice Centre

Nakon podulje vožnje vlakom, i ubrzane šetnje centrom Manchestera, stigli smo u prostorije studentskog Legal Advice Centrea (LAC). Iako puno opremljenija, njihova Klinika podsjeća na našu. Studenti u njoj volontiraju te nisu vezani striktnim pravilima kao oni u SLO Newcastle. Naši studenti pridružili su se kliničarima u intervjuiranju stranaka, dok je akademsko osoblje krenulo na informativni sastanak s voditeljicom Legal Advice Centrea, gospođom Dinah Crystal. Pravni fakultet u Manchesteru neodoljivo poodsjeća na naš, povijesna zgrada u kojoj svaki kutak odiše tradicijom.

Nakon intervjua, studenti su upoznali kliničare koji rade u LAC-u te su zajedno održali neformalni sastanak na kojem su izmijenili iskustva o radu u Klinici.

Petak, 28.10.2011. Manchester University, Law School.

Ranim, sunčanim jutrom, započeli smo zadnji dan našeg studijskog putovanja u Veliku Britaniju. Upoznati smo s pojmom 'Streetlaw' koji uzima sve veći zamah na području Velike Britanije. Unutar projekata vezanih uz Streetlaw, studenti odlaze u različite društvene zajednice te održavaju radionice na kojima pokušavaju informirati građane kako i na koji način najbolje zaštiti svoja prava. Odaziv je velik, a povratne informacije gotovo uvijek vrlo pozitivne. Važno nam je bilo više se informirati o takvim projektima jer se i naša Klinika uskoro priprema, zajedno u suradnji s Centrom za ljudska prava, Volonterskim centrom Zagreb te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje održati niz sličnih prezentacija i radionica s populacijom Roma u Hrvatskoj te s osobama s invaliditetom.

Nakon predavnja, studenti su krenuli u prostorije LAC-a kako bi opet s kliničarima održali intervjue sa strankama.

Na radnom ručku, u prostorijama Fakulteta, imali smo prilike razgovarati s lokalnim odvjetnicima od kojih su neki solicitori, a neki barristeri, a rade kao mentori studentima u LAC-u. Glavna razlika između naše Klinike i ove u Manchesteru je upravo u tome što njih mentoriraju odvjetnici koji su zajedno s njiima i na samim intervjuima sa strankama, dok kod nas tu ulogu vrše, u nešto manjem opsegu,  naši akademski mentori.

Impresije s puta su velike, svi se vraćamo u Zagreb s mnogo novih ideja, a zaključci tek slijede. Zahvaljujući Britanskoj ambasadi, puno smo vidjeli, a jos više naučili.

Na kraju ove priče, posebna i najveća zahvala našem domaćinu, Kevinu McCormacu i njegovoj ljubaznoj supruzi Maggie. Zahvaljujući njihovoj bezuvjetnoj pomoći, put je prošao u uvijek ugodnoj atmosferi i konstruktivnom ozračju.

Sad kad smo se vratili, jedino nam preostaje ' zasukati rukave' i prihvatiti se posla! Izvještaji i projekti se spremaju, a sve što smo ovim posjetom naučili pokazati će se vrlo skoro u samom radu Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Zbog niske razine informiranosti javnosti o prirodi besplatne pravne pomoći koja se nudi korisnicima, te jasnom razlikovanju primarne od sekundarne pravne pomoći, većina korisnika koja se obraća Pravnoj klinici zapravo ne zna koju i kakvu pravnu pomoć u Klinici može dobiti. Klinika, kao institucija koja pruža primarnu pravnu pomoć, je u mogućnosti pružiti brz i kvalitetan pravni savjet temeljem kojega će korisnik moći poduzeti potrebne korake za zaštitu svojih prava .

Osnovne zadaće Pravne Klinike, čije su ovlasti i mogućnosti definirane zakonom, su davanje opće pravne informacije, pružanje pravnog savjeta te pomoć u sastavljanju pismena. Sastavljanje pismena  je složeno pitanje s kojim se stranke najčešće susreću kao prvi korak zaštite svojih prava. Vrlo često stranke nadležnim tijelima podnose različite tužbe, žalbe, zahtjeve i ostale podneske, a s obzirom da kvalitetno sastavljanje pismena pretpostavlja izvjesno poznavanje prava, stranke koje su laici u tome nailaze na niz različitih problema. Upravo u tom segmentu Pravna klinika može izići u susret korisnicima i pružiti im potrebnu pomoć.

Nedavno se Klinici obratila stranka sa zahtjevom da joj se pomogne sastaviti tužba za razvod braka. Radilo se o vrlo jednostavnom predmetu kojeg je, međutim, komplicirala činjenica da Klinika nije ovlaštena sastaviti podnesak (tužbu) u njezino ime. Nakon kraće rasprave i konzultacija Grupa za prava djece i obiteljsko uzdržavanje je pripremila depersonalizirani predložak tužbe sa svim dijelovima koje ona treba sadržavati, potpuno lišen bilo kakvih osobnih podataka, a nakon toga stranku uputila u pojedine dijelove podneska. Dakle, zajedno sa strankom se raspravio svaki dio tužbe te joj je objašnjeno što pojedini dio konkretno znači. Time se omogućilo stranci da kasnije samostalno sastavi konkretnu tužbu sa svojim osobnim podacima i relevantnim činjeničnim stanjem.

Kao zaključak, na kraju možemo rezimirati da iako Pravna klinika nije ovlaštena sastavljati podneske u ime stranke, postoji široka mogućnosti da Klinika svojim korisnicima u tome maksimalno pomogne i uputiti ih kako bi oni bili osposobljeni za samostalno sastavljanje vlastitih podnesaka.

Grupa za prava djece i obiteljsko uzdržavanje